Šta Srbija prvo treba da reši u 2010. - Biljana Kovačević-Vučo
Ljudska prava i građanska suverenost
Suštinu ljudskih prava čini borba za bolji i kvalitetniji život svakog pojedinca
Kao braniteljka ljudskih prava trebalo bi da nemam nikakvih dilema u vezi sa pitanjem šta Srbija prvo treba da uradi u 2010. godini, ali kad na ovo pitanje treba odgovoriti kratkim tekstom na dve kompjuterske stranice, ta dilema se, ipak, javlja. Normalno je da smo svi najzainteresovaniji za ekonomski razvoj i za porast materijalnog kvaliteta života, pa i da je reakcija svih da je to prioritet za Srbiju. Ipak, da bi došla do tog boljeg života, Srbija mora da uradi mnogo toga u sferi demokratije, ljudskih prava i vladavine prava, jer suštinu ljudskih prava upravo čini borba za bolji i kvalitetniji život svakog pojedinca.
Da bi se Srbija demokratizovala i vrednosno orijentisala kao evropsko društvo, potrebno je pre svega da se jasno odredi prema ratnom nasleđu i zločinima koji su učinjeni u naše ime. U tom smislu, potreban je simbolički diskontinuitet sa Miloševićevom politkom zločina koji bi se najjasnije izrazio usvajanjem Deklaracije o Srebrenici i proglašenjem 11. jula za Dan sećanja.
Sasvim konkretan akt koji se odmah mora učiniti je hapšenje Mladića i Hadžića, i to ne kao „uslov svih uslova” nego kao izraz istinske potrebe same Srbije da se reši ružne prošlosti – još uvek sveprisutna tendencija izvrtanja činjenica ionako se pokazala kao prilično uzaludan posao.
Srbija, zatim, mora da svoju demokratiju odlučno i bez kompromisa gradi na antifašizmu, a antifašističku tradiciju uzme za temelj modernog evropskog društva i države.
Mora se odmah promeniti Ustav, pored ostalog i u delu koji uprkos proklamovanom načelu da građani ostvaruju suverenost preko svojih „slobodno izabranih predstavnika” daje pravo da mandatom tih „slobodno izabranih predstavnika” raspolaže politička stranka na čiji predlog su izabrani u parlament. Time je ukinuta građanska suverenost i uvedena partijska država, a umesto poslanika marionete političkih stranaka.
U cilju uspostave vladavina prava mora se nastaviti s reformom pravosuđa i započeti suštinska reforma javne uprave. Da bi se opravdale mere preduzete u okviru reforme pravosuđa mora se odgovoriti na sva – pa i najneprijatnija – pitanja u vezi sa sumnjom u nepristrastnost rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Država, jednostavno, mora konačno da preuzme odgovornost za reforme koje sprovodi, a to podrazumeva i otvorenost rada i podnošenje izveštaja građanima što, naravno, podrazumeva odustajanje od politike zaklanjanja iza službene tajne, jer to kompromituje suštinu reformi.
Srbija, konačno, mora da počne da poštuje član 11 svog Ustava, koji državu određuje kao svetovnu, a crkve i verske zajednice odvaja od države. To konkretno znači da vlast mora da prestane da sa SPC koketira do te mere da načelo sekularne države svodi na nivo farsičnosti i jednu religiju de fakto uvodi kao državnu i obaveznu.
Ne samo pravosuđe kome će ovo biti i najvažniji test nego i svi državni organi i političke stranke, u 2010. moraju dosledno da se bore protiv diskriminacije i rade na doslednoj primeni Zakona protiv diskriminacije, što podrazumeva i ono najbolnije za politički elitu: priznavanje ravnopravnosti između ljudi različitih seksualnih orijentacija.
Srbija se neće profilisati kao moderna evropska država ako ne preduzme iskrene i ozbiljne korake da se poprave odnosi sa neposrednim susedima. To je, uostalom, obaveza koju je preuzela potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.
Umesto zaključka, podsetimo se na još neke od tih obaveza:
– jačanje demokratije i vladavine prava
– napor da se razvija privredna i međunarodna saradnja... i kroz usklađivanje svog zakonodavstva sa zakonodavstvom unije
– napori da se završi tranzicija u funkcionalnu tržišnu privredu
I na kraju: vreme je da RTS stvarno postane javni servis, što podrazumeva, kao i u pravosuđu, kadrovske i sistemske promene.
Komitet pravnika za ljudska prava
Biljana Kovačević-Vučo
[objavljeno: 05/01/2010]