Poslednjih godina, doneto je pregršt zakona protiv civilnog društva, a samim tim i mladih demokratija na nekoliko kontinenata. Zakoni se donose kako bi se suzio prostor za delovanje nezavisnih građanskih inicijativa. Najnoviji zakonodavni trend događa se na međunarodnom nivou i bazira na modelima iz Kremlja. Kažnjava globalno umrežavanje građanskih inicijativa ili međunarodno sponzorstvo neprofitnog aktivizma, i etiketira te aktiviste kao „strane agente.” Širenje ovih restriktivnih propisa je jasan znak degradacije tek postignutog liberalnog uređenja ka neliberalnom ili potpuno autoritarnom upravljanju. Ovo je više od kolateralne štete: krstaški pohod na „nezvanična” građanska udruženja polazna je tačka za uspostavljanje neliberalnih režima. Na taj način, demokratija se transformiše iz kooperativne i pluralističke u igru prerušavanja u kojoj pobednik postavlja pravila.
Autoritarni vladari su u pravu. Građanski aktivizam je najbliži sirovoj energiji koja ispunjava i regeneriše slobodu u bilo kom društvu. Građanske aktivnosti predstavljaju početak i najbolje plodove demokratije. Kada vidimo da se namerno sprečavaju, cinično omalovažavaju, pa čak i kriminalizuju, to se zapravo čini kako ne bi doprle do javnosti ili pratile rad vlade.