Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Mali broj okončanih sudskih postupaka u slučajevima diskriminacije

„Ako nisi Srpkinja, ne možeš da soliš pamet srpskom narodu!“ To je narodnoj poslanici Mariniki Tepić poručila pevačica Jelena Karleuša, pozivajući je da se izjasni o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Oglasilo se Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i osudilo svako javno obraćanje koje ističe nacionalnu pripadnost u kontekstu govora mržnje. Iz institucije Poverenika za zaštitu ravnopravnosti podsećaju da je izražavanje nacionalne pripadnosti slobodno, i da se uskraćivanjem tog prava krši više zakona. Ipak, u prethodnim, sličnim situacijama, pokazalo se da su kazne koje izriče država – ili preblage, ili izostaju.

Sredinom januara, grupa mladića sa fašističkim obeležjima ušla je u jedan novosadski kafić u kojem se okupljaju aktivisti za ljudska prava i, preteći bokserima, palicama i mačetama, pitala okupljene „gde su srpske zastave“. Tri meseca kasnije, gradonačelnik Beograda izjavio je da je „integracija Roma nemoguća, ukoliko oni to ne žele“.

To su samo neki slučajevi zbog kojih institucija Poverenika za zaštitu ravnopravnost godinama izriče javna upozorenja, baš kao i u poslednjem primeru. Ipak, najčešće se krivična odgovornost nikada ne dokaže jer tužbe po zakonu podnose žrtve diskriminacije lično, ili nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava.

„U poslednjih pet godina, za izazivanje nacionalne, verske, rasne i druge mržnje, pred srpskim sudovima je bilo do pet presuda, od kojih su mnoge i oslobađajuće. Dakle, nije još uvek, niti tužilaštvo, niti srpsko pravosuđe svesno problema i njihove uloge u zaustavljanju uzročnika nasilja u Srbiji“, kaže za Insajder Katarina Golubović iz Komiteta pravnika za ljudska prava „YUKOM“.

„Da mi vidimo slučajeve koji su procesuirani i da vidimo zapravo da postoji mogućnost da žrtva u ovom slučaju, kada pričamo o diskriminaciji ili povredi bilo kog drugog prava, može da dobije satisfakciju, e onda možemo da govorimo o tome da smo na nekom putu oporavka“, rekla je u „Marker razgovoru“ Bojana Selaković iz Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji.

Situacija nije ništa bolja ni kada je reč o parničnim tužbama po Zakonu o zabrani diskriminacije. „YUKOM“ je pre četiri godine podneo tužbu protiv Aleksandra Vulina u kojoj traži da se utvrdi da li je koristio govor mržnje. Sa pozicije ministra odbrane, Vulin je Albance sa Kosova i Metohije nazivao „Šiptarima“, vređajući njihovo nacionalno dostojanstvo, naglašavaju u toj organizaciji.

„Mi četiri godine nismo uspeli zapravo, ne mi, nego sud nije supeo da dovede stranku, dakle tuženu stranu, gospodina Aleksandra Vulina, da bude saslušan. To je zapravo poruka za sve one koji ulaze u postupak protiv diskriminacije da, kada su u pitanju politički osetljivi slučajevi, će zapravo taj epilog da bude donet, on će svakako da bude donet, ali u onim trenucima kada to nije politički osetljivo po njih“, objašnjava Golubović za Insajder.

Presuda kojom je vođa neonacističkog „Nacionalnog stroja“ Goran Davidović, zvani Firer, 2019. godine oslobođen optužbe da je izazivao nacionalnu, rasnu i versku mržnju i netrpeljivost, ne motiviše žrtve diskriminacije da tuže one koji su im povredili prava.

Pripadnici „Nacionalnog stroja“ su, podsetimo, 2007. verbalno i fizički napali okupljene na antifašističkom skupu, čiji je povod bio tzv. „Srpski marš“, koji su pripadnici Davidovićeve organizacije navodno nameravali da organizuju na rođendan nacističkog zločinca Hajnriha Himlera. Postupak je vođen 12 godina, a Davidović je najpre oslobođen prekršajne odgovornosti za ometanje javnog reda i mira, a na osnovu toga i krivične odgovornosti za širenje mržnje i netrpeljivosti.

„Institucije moraju da budu bolje uvezane i mora da postoji ta politička volja da se ovakvim postupcima stane na put. Ovde nažalost u konkretnom slučaju, definitivno je došlo možda čak i do namernog neslaganja u postupcima različitih institucija, zbog čega je advokat iskoristio međunarodne standarde i došlo je do negativne odluke po, pre svega, društvo“, zaključuje Golubović.

Jedan od slučajeva kada je država ipak reagovala na širenje nacionalne mržnje i netrpeljivosti vezan je za nacionalnu pripadnost poslanice Marinike Tepić. Gostujući na TV Pink, reditelj Dragoslav Bokan rekao je 2021. godine da je ona „pripadnica nacionalne manjine koja mrzi Srbe i srpski narod“. REM je mesec dana kasnije toj televiziji izrekao upozorenje, uz obavezu da ga objavi na svojoj televiziji, ali i u nekom štampanom mediju.

Izvor: Insajder

Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM)
Kneza Miloša 4, 11000 Beograd, Srbija
Tel:(+ 381 11) 33-444-25; 33-44-235
office@yucom.org.rs

Copyright © YUCOM 1997 – 2025