Livija Panić Miletić, glavni javni tužilac u Osnovnom javnom tužilaštvu u Subotici
Kao tužiocu, zaštita životne sredine mi je lično i profesionalno važna, a svaki uspešan slučaj u borbi protiv ekološkog kriminala smatram pobedom, ali ne samo profesionalnom smislu, nego i pobedom zaštite životne sredine, koja je duboko inkorporirana u živote svakoga od nas. Posebno mi je važan predmet, koji je počeo gotovo slučajno, prijavom uznemirenih građana, posebno majki koje su svoje bebe u kolicima šetale po centru grada i koje su primetile da životinje razvlače sumnjiv otpad iz kontejnera u blizini jedne privatne medicinske ustanove.
Inspekcijski nadzor sproveden zajedno sa policijom je potvrdio sumnje: ustanova je nepravilno postupala sa infektivnim medicinskim otpadom. Žute kese sa opasnim materijalom bile su pomešane sa komunalnim smećem, nepropisno skladištene i zadržavane duže od dozvoljenog. Izazov nije bio dokazati same nepravilnosti – inspekcijski zapisnik i fotografije sačinjene od strane policije bili su jasni – već dokazati svesno zanemarivanje propisa od strane odgovornog lica medicinske ustanove. Ključni dokaz bio je nedostatak uredne dokumentacije: dnevnika o kretanju otpada, izveštaja Agenciji i neodnošenje medicinskog otpada čak i pored validnog ugovora sa operaterom za uništavanje otpada.
Postupajući po Krivičnom zakoniku (član 266) i relevantnim propisima o upravljanju otpadom, podnela sam optužni predlog. Sud je, na osnovu predočenih dokaza koji su ukazivali na svest okrivljene o protivpravnosti, doneo osuđujuću presudu – uslovna osuda uz novčanu kaznu i plaćanje troškova. Vlasnik i odgovorno lice je čak i pre donošenja osuđujuće presude izvršio ono što je bilo jako važno, a to je dosledna ispravka svih nepravilnosti označenih u inspekcijskom nadzoru.
Ovaj slučaj, odjeknuo je u drugim medicinskim ustanovama u gradu, i na opšte zadovoljstvo svih nas koji smo radili na ovom predmetu, izazvao je pozitivnu reakciju, jer su druge medicinske ustanove proverile i unapredile svoje procedure. Za mene, kao tužioca, osećaj satisfakcije bio je neizmeran jer smo dokazali odgovornost za ponašanje koje ugrožava zdravlje i okolinu. Presuda je poslala jasnu poruku: propisi o upravljanju opasnim otpadom su suštinski mehanizam zaštite, a ne puka formalnost.
Slučaj je potvrdio da su edukacija zaposlenih, redovne inspekcijske kontrole i rad na jačanju svesti o važnosti životne sredine, ključne za prevenciju. Samo zajedničkim naporima možemo osigurati zdraviju i bezbedniju životnu sredinu.